Kako postati član masonske lože?

Sve sam pročitao, pišete ovdje o nekoj dobroti, toleranciji i svemu. Negdje gore sam pročitao komentar, nešto kao: "Zašto ne pomognete gladnima u Africi?"I da, i ja bih Vas pitao, zašto ne pomognete, ako toliko želite dobro, kod nas, na Balkanu, stanje je inekako izdrživo, al' oni, njihova JADNA djeca, kako Vam nije žao. Zamislite da ste to vi i vaša djeca.Svi ovi komentari i Vaši odgovori, samo su šuplja priča, a znate zašto? Primjetio sam da sve pričate nekako simbolično, pa to ne može svako razumjeti.Sve je šuplja priča zato što se krijete, ako ste tako "dobri, tolerantni" i šta sve ne, zašto se krijete?U jednom postu sam vidio nešto kao da ne želite svakoga u svoje redove, pa to je logično, isto kao što neko ne moze biti doktor, tako ni mason. Toliko ste moćni, a ipak se krijete, meni to ne izgleda kao moć, iako sam znam da vladate svijetom. Napravili ste marionete od ljudi, bar većine, al' ima nas koji znamo bar jedan dio istine. Kažete da želite pomoći svijetu, pa momozite i onda recite: "Mi smo pomgli!"Siguran sam da bi tim gestom bili na boljem glasu nego što ste trenutno! Iskreno, moje mišljenje o vama: Vi ste grupa ljudi koja je u zabludi! Vi mislite da vidite nešto što mi ne vidimo, al' Vi griješite u tome.Imam ja još mnogo pitanja za Vas, al' zašto ih postaviti, kad Vi ni na jedno pitanje ne dajete konkretan odgovor, već sve širite, jedina stvar u kojoj sam se složio je ta da ste filozofi.
Zanima me zašto ste uništili Michaela Jacksona, a bio je jedan od Vas?Zašto je izrežiran onaj napad u Americi na blizance?Zašto je Hitler ubijao Jevreje? (Moj odgovor na to nije baš onakav kakvim ga historičari nude, mislim da je on itekako dobro znao šta radi, nekako mislim da je jednim dijelom bio i u pravu. Žao mi je samo pojedinaca.)Zašto Britney nije mogla da napusti masone? Ako ste "dobri" onda svako ko je mason, može se i "udaljiti" od toga, al' vi to ne dozvoljavate, a to je odma loš glas za vas." P.S. Svi vi koji želite da osjetite masonstvo, dobro razmislite. I ako će mi neko od Vas odgovoriti, molim Vas, odgovorite konkretno, ne filozofirajte, jer je to odma šuplja priča.

Misterij masonerije već stoljećima privlači radoznalost mnoštva. Tajni slobodnozidarski rituali, poznati ljudi koji ih prakticiraju, te sama svrha masonerije privlačna su enigma ne samo znatiželjnicima zainteresiranim za okultne obrede nego i prosječnoj publici. Tko su masoni i čime se oni, dakle, bave? Što oni sami kažu o svome poslanju i jesu li, kako smatra Katolička crkva, doista najveći protivnici vjere? Ima li ih u Hrvatskoj i otkada?
Odgovore na ta pitanja, zapravo, nije teško naći. Gomila promasonske i antimasonske literature, doduše, nudi dvoznačne odgovore na najvažnija pitanja o slobodnozidarskoj tajni, ali ipak se može reći da je tajni – sve manje. Osim samih rituala, poznati su i mnogi masoni, naročito važne ličnosti iz svijeta politike, umjetnosti i medija, koji pripadaju masonskim ložama.
U masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. Ulazi se na preporuku druge masonske braće, a sam je ceremonijal ulaska u redove slobodnih zidara duga ceremonija, prepuna simbolike, koja se odigrava u ložama, odnosno masonskim okupljalištima. Prema nekim podacima, u svijetu je više od šest milijuna slobodnih zidara. U Hrvatskoj ih je nekoliko desetaka, okupljenih u lože koje spadaju pod Veliku ložu Hrvatske.
Masoni se pozivaju na tradicije slobodnih zidara – obrtnika koji su gradili katedrale, gradove i mostove u srednjem vijeku – i putovali Europom tražeći posao. U početku, nakon dvanaestog stoljeća, slobodnozidarske udruge bile su interesne organizacije što su okupljale zidare, koji su štitili svoje profesionalne interese. Okupljali su se u ložama, sagrađenim pored gradilišta, te otuda potječe dio današnje masonske simbolike. U osamnaestom su se stoljeću slobodni zidari prometnuli u okultno bratstvo, prihvaćajući tajna učenja i naslijeđe templara i drevnih istočnjačkih redova, ali zadržavši međusobni odnos potpore među članovima. Prva velika masonska loža, Velika loža Engleske, osnovana je 24. lipnja 1717. Taj se datum smatra početkom suvremenog slobodnog zidarstva.
Stoljeća koja su slijedila napravila su od masonerije, više-manje opravdano, najutjecajniju tajnu organizaciju na svijetu. Članovi slobodnozidarskih loža širom svijeta više nisu bili obični obrtnici, majstori i profesionalci, nego utjecajni pripadnici društva. Zajedno sa svojim kolegama na sličnim, utjecajnim položajima, napravili su od masonske mreže važnu, tajnu organizaciju, koja je počela smetati svima – od političkih stranaka, do crkvenih zajednica. Iako su neki najpoznatiji svećenici i biskupi bili masoni – u Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Maksimilijana Vrhovca – Katolička crkva smatra masoneriju opasnom i protivnicom vjere. Takvo je razmišljanje formulirao još papa Lav XIII., a njegovo je mišljenje na dijelio i Ivan Pavao II.
U našoj su zemlji prve masonske lože osnovane još u osamnaestom stoljeću. U Glini je 1759., pod starateljstvom grofa Ivana Draškovića, osnovana loža Ratno prijateljstvo, koja se smatra prvom hrvatskom masonskom ložom. Nakon glinske lože, u Varaždinu je slobodnozidarstvo začeto 1772., a u Zagrebu 1773. godine. U doba Napoleona, masonske se lože osnivaju u južnohrvatskim gradovima. Kronologija razvitka masonerije pokazuju da se lože slobodno osnivaju u cijeloj zemlji u doba austrougarske i jugoslavenske vlasti. Nakon 1918., kao središnja loža funkcionirala je Velika loža Jugoslavije.
U ljeto 1940. zabranjen je slobodnozidarski rad u Kraljevini Jugoslaviji. Masonske lože službeno su prestale raditi, što je potrajalo sve do početka devedesetih godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske masonstvo također nije bilo dopušteno, dok su prve ratne mjesece poznati masoni proveli u zatvorima i logorima.
Prvi pokušaj obnove masonerije na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je 1990., kada je beogradski mason Zoran Nenezić, autor više slobodnozidarskih knjiga, organizirao osnivačku skupštinu Velike lože Jugoslavije. Iz Hrvatske su tamo nazočili odvjetnik Silvije Degen, a navodno su članovi te lože bili i drugi uglednici, poput dr. Asima Kurjaka. Ipak, iz te lože nije nastala današnja hrvatska masonerija.
U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati.

Franjo Tuđman i masonerija
Splitski odvjetnik Ivan Mužić, poznat istraživač hrvatske masonerije, ovako je, u svom članku »Tuđman i masonstvo«, opisao susret s dr. Franjom Tuđmanom i razgovor koji se vodio: »Iz pričanja o toj problematici doznao sam da on ni od svojih najbližih nije informiran o tome tko su sve članovi masonskih loža u Hrvatskoj. Tuđman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i među njima nađe pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je, na primjer, industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski časnik u Bosni tijekom Drugog svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni član distrikta u Brazilu engleske Velike lože u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome mišljenju, temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.«
sviđa mi se ne sviđa mi se
Misterij masonerije već stoljećima privlači radoznalost mnoštva. Tajni slobodnozidarski rituali, poznati ljudi koji ih prakticiraju, te sama svrha masonerije privlačna su enigma ne samo znatiželjnicima zainteresiranim za okultne obrede nego i prosječnoj publici. Tko su masoni i čime se oni, dakle, bave? Što oni sami kažu o svome poslanju i jesu li, kako smatra Katolička crkva, doista najveći protivnici vjere? Ima li ih u Hrvatskoj i otkada?
Odgovore na ta pitanja, zapravo, nije teško naći. Gomila promasonske i antimasonske literature, doduše, nudi dvoznačne odgovore na najvažnija pitanja o slobodnozidarskoj tajni, ali ipak se može reći da je tajni – sve manje. Osim samih rituala, poznati su i mnogi masoni, naročito važne ličnosti iz svijeta politike, umjetnosti i medija, koji pripadaju masonskim ložama.
U masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. Ulazi se na preporuku druge masonske braće, a sam je ceremonijal ulaska u redove slobodnih zidara duga ceremonija, prepuna simbolike, koja se odigrava u ložama, odnosno masonskim okupljalištima. Prema nekim podacima, u svijetu je više od šest milijuna slobodnih zidara. U Hrvatskoj ih je nekoliko desetaka, okupljenih u lože koje spadaju pod Veliku ložu Hrvatske.
Masoni se pozivaju na tradicije slobodnih zidara – obrtnika koji su gradili katedrale, gradove i mostove u srednjem vijeku – i putovali Europom tražeći posao. U početku, nakon dvanaestog stoljeća, slobodnozidarske udruge bile su interesne organizacije što su okupljale zidare, koji su štitili svoje profesionalne interese. Okupljali su se u ložama, sagrađenim pored gradilišta, te otuda potječe dio današnje masonske simbolike. U osamnaestom su se stoljeću slobodni zidari prometnuli u okultno bratstvo, prihvaćajući tajna učenja i naslijeđe templara i drevnih istočnjačkih redova, ali zadržavši međusobni odnos potpore među članovima. Prva velika masonska loža, Velika loža Engleske, osnovana je 24. lipnja 1717. Taj se datum smatra početkom suvremenog slobodnog zidarstva.
Stoljeća koja su slijedila napravila su od masonerije, više-manje opravdano, najutjecajniju tajnu organizaciju na svijetu. Članovi slobodnozidarskih loža širom svijeta više nisu bili obični obrtnici, majstori i profesionalci, nego utjecajni pripadnici društva. Zajedno sa svojim kolegama na sličnim, utjecajnim položajima, napravili su od masonske mreže važnu, tajnu organizaciju, koja je počela smetati svima – od političkih stranaka, do crkvenih zajednica. Iako su neki najpoznatiji svećenici i biskupi bili masoni – u Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Maksimilijana Vrhovca – Katolička crkva smatra masoneriju opasnom i protivnicom vjere. Takvo je razmišljanje formulirao još papa Lav XIII., a njegovo je mišljenje na dijelio i Ivan Pavao II.
U našoj su zemlji prve masonske lože osnovane još u osamnaestom stoljeću. U Glini je 1759., pod starateljstvom grofa Ivana Draškovića, osnovana loža Ratno prijateljstvo, koja se smatra prvom hrvatskom masonskom ložom. Nakon glinske lože, u Varaždinu je slobodnozidarstvo začeto 1772., a u Zagrebu 1773. godine. U doba Napoleona, masonske se lože osnivaju u južnohrvatskim gradovima. Kronologija razvitka masonerije pokazuju da se lože slobodno osnivaju u cijeloj zemlji u doba austrougarske i jugoslavenske vlasti. Nakon 1918., kao središnja loža funkcionirala je Velika loža Jugoslavije.
U ljeto 1940. zabranjen je slobodnozidarski rad u Kraljevini Jugoslaviji. Masonske lože službeno su prestale raditi, što je potrajalo sve do početka devedesetih godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske masonstvo također nije bilo dopušteno, dok su prve ratne mjesece poznati masoni proveli u zatvorima i logorima.
Prvi pokušaj obnove masonerije na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je 1990., kada je beogradski mason Zoran Nenezić, autor više slobodnozidarskih knjiga, organizirao osnivačku skupštinu Velike lože Jugoslavije. Iz Hrvatske su tamo nazočili odvjetnik Silvije Degen, a navodno su članovi te lože bili i drugi uglednici, poput dr. Asima Kurjaka. Ipak, iz te lože nije nastala današnja hrvatska masonerija.
U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati.

Franjo Tuđman i masonerija
Splitski odvjetnik Ivan Mužić, poznat istraživač hrvatske masonerije, ovako je, u svom članku »Tuđman i masonstvo«, opisao susret s dr. Franjom Tuđmanom i razgovor koji se vodio: »Iz pričanja o toj problematici doznao sam da on ni od svojih najbližih nije informiran o tome tko su sve članovi masonskih loža u Hrvatskoj. Tuđman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i među njima nađe pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je, na primjer, industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski časnik u Bosni tijekom Drugog svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni član distrikta u Brazilu engleske Velike lože u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome mišljenju, temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.«
sviđa mi se ne sviđa mi se

Misterij masonerije već stoljećima privlači radoznalost mnoštva. Tajni slobodnozidarski rituali, poznati ljudi koji ih prakticiraju, te sama svrha masonerije privlačna su enigma ne samo znatiželjnicima zainteresiranim za okultne obrede nego i prosječnoj publici. Tko su masoni i čime se oni, dakle, bave? Što oni sami kažu o svome poslanju i jesu li, kako smatra Katolička crkva, doista najveći protivnici vjere? Ima li ih u Hrvatskoj i otkada?
Odgovore na ta pitanja, zapravo, nije teško naći. Gomila promasonske i antimasonske literature, doduše, nudi dvoznačne odgovore na najvažnija pitanja o slobodnozidarskoj tajni, ali ipak se može reći da je tajni – sve manje. Osim samih rituala, poznati su i mnogi masoni, naročito važne ličnosti iz svijeta politike, umjetnosti i medija, koji pripadaju masonskim ložama.
U masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. Ulazi se na preporuku druge masonske braće, a sam je ceremonijal ulaska u redove slobodnih zidara duga ceremonija, prepuna simbolike, koja se odigrava u ložama, odnosno masonskim okupljalištima. Prema nekim podacima, u svijetu je više od šest milijuna slobodnih zidara. U Hrvatskoj ih je nekoliko desetaka, okupljenih u lože koje spadaju pod Veliku ložu Hrvatske.
Masoni se pozivaju na tradicije slobodnih zidara – obrtnika koji su gradili katedrale, gradove i mostove u srednjem vijeku – i putovali Europom tražeći posao. U početku, nakon dvanaestog stoljeća, slobodnozidarske udruge bile su interesne organizacije što su okupljale zidare, koji su štitili svoje profesionalne interese. Okupljali su se u ložama, sagrađenim pored gradilišta, te otuda potječe dio današnje masonske simbolike. U osamnaestom su se stoljeću slobodni zidari prometnuli u okultno bratstvo, prihvaćajući tajna učenja i naslijeđe templara i drevnih istočnjačkih redova, ali zadržavši međusobni odnos potpore među članovima. Prva velika masonska loža, Velika loža Engleske, osnovana je 24. lipnja 1717. Taj se datum smatra početkom suvremenog slobodnog zidarstva.
Stoljeća koja su slijedila napravila su od masonerije, više-manje opravdano, najutjecajniju tajnu organizaciju na svijetu. Članovi slobodnozidarskih loža širom svijeta više nisu bili obični obrtnici, majstori i profesionalci, nego utjecajni pripadnici društva. Zajedno sa svojim kolegama na sličnim, utjecajnim položajima, napravili su od masonske mreže važnu, tajnu organizaciju, koja je počela smetati svima – od političkih stranaka, do crkvenih zajednica. Iako su neki najpoznatiji svećenici i biskupi bili masoni – u Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Maksimilijana Vrhovca – Katolička crkva smatra masoneriju opasnom i protivnicom vjere. Takvo je razmišljanje formulirao još papa Lav XIII., a njegovo je mišljenje na dijelio i Ivan Pavao II.
U našoj su zemlji prve masonske lože osnovane još u osamnaestom stoljeću. U Glini je 1759., pod starateljstvom grofa Ivana Draškovića, osnovana loža Ratno prijateljstvo, koja se smatra prvom hrvatskom masonskom ložom. Nakon glinske lože, u Varaždinu je slobodnozidarstvo začeto 1772., a u Zagrebu 1773. godine. U doba Napoleona, masonske se lože osnivaju u južnohrvatskim gradovima. Kronologija razvitka masonerije pokazuju da se lože slobodno osnivaju u cijeloj zemlji u doba austrougarske i jugoslavenske vlasti. Nakon 1918., kao središnja loža funkcionirala je Velika loža Jugoslavije.
U ljeto 1940. zabranjen je slobodnozidarski rad u Kraljevini Jugoslaviji. Masonske lože službeno su prestale raditi, što je potrajalo sve do početka devedesetih godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske masonstvo također nije bilo dopušteno, dok su prve ratne mjesece poznati masoni proveli u zatvorima i logorima.
Prvi pokušaj obnove masonerije na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je 1990., kada je beogradski mason Zoran Nenezić, autor više slobodnozidarskih knjiga, organizirao osnivačku skupštinu Velike lože Jugoslavije. Iz Hrvatske su tamo nazočili odvjetnik Silvije Degen, a navodno su članovi te lože bili i drugi uglednici, poput dr. Asima Kurjaka. Ipak, iz te lože nije nastala današnja hrvatska masonerija.
U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati.

Franjo Tuđman i masonerija
Splitski odvjetnik Ivan Mužić, poznat istraživač hrvatske masonerije, ovako je, u svom članku »Tuđman i masonstvo«, opisao susret s dr. Franjom Tuđmanom i razgovor koji se vodio: »Iz pričanja o toj problematici doznao sam da on ni od svojih najbližih nije informiran o tome tko su sve članovi masonskih loža u Hrvatskoj. Tuđman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i među njima nađe pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je, na primjer, industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski časnik u Bosni tijekom Drugog svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni član distrikta u Brazilu engleske Velike lože u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome mišljenju, temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.«
sviđa mi se ne sviđa mi se
Misterij masonerije već stoljećima privlači radoznalost mnoštva. Tajni slobodnozidarski rituali, poznati ljudi koji ih prakticiraju, te sama svrha masonerije privlačna su enigma ne samo znatiželjnicima zainteresiranim za okultne obrede nego i prosječnoj publici. Tko su masoni i čime se oni, dakle, bave? Što oni sami kažu o svome poslanju i jesu li, kako smatra Katolička crkva, doista najveći protivnici vjere? Ima li ih u Hrvatskoj i otkada?
Odgovore na ta pitanja, zapravo, nije teško naći. Gomila promasonske i antimasonske literature, doduše, nudi dvoznačne odgovore na najvažnija pitanja o slobodnozidarskoj tajni, ali ipak se može reći da je tajni – sve manje. Osim samih rituala, poznati su i mnogi masoni, naročito važne ličnosti iz svijeta politike, umjetnosti i medija, koji pripadaju masonskim ložama.
U masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. Ulazi se na preporuku druge masonske braće, a sam je ceremonijal ulaska u redove slobodnih zidara duga ceremonija, prepuna simbolike, koja se odigrava u ložama, odnosno masonskim okupljalištima. Prema nekim podacima, u svijetu je više od šest milijuna slobodnih zidara. U Hrvatskoj ih je nekoliko desetaka, okupljenih u lože koje spadaju pod Veliku ložu Hrvatske.
Masoni se pozivaju na tradicije slobodnih zidara – obrtnika koji su gradili katedrale, gradove i mostove u srednjem vijeku – i putovali Europom tražeći posao. U početku, nakon dvanaestog stoljeća, slobodnozidarske udruge bile su interesne organizacije što su okupljale zidare, koji su štitili svoje profesionalne interese. Okupljali su se u ložama, sagrađenim pored gradilišta, te otuda potječe dio današnje masonske simbolike. U osamnaestom su se stoljeću slobodni zidari prometnuli u okultno bratstvo, prihvaćajući tajna učenja i naslijeđe templara i drevnih istočnjačkih redova, ali zadržavši međusobni odnos potpore među članovima. Prva velika masonska loža, Velika loža Engleske, osnovana je 24. lipnja 1717. Taj se datum smatra početkom suvremenog slobodnog zidarstva.
Stoljeća koja su slijedila napravila su od masonerije, više-manje opravdano, najutjecajniju tajnu organizaciju na svijetu. Članovi slobodnozidarskih loža širom svijeta više nisu bili obični obrtnici, majstori i profesionalci, nego utjecajni pripadnici društva. Zajedno sa svojim kolegama na sličnim, utjecajnim položajima, napravili su od masonske mreže važnu, tajnu organizaciju, koja je počela smetati svima – od političkih stranaka, do crkvenih zajednica. Iako su neki najpoznatiji svećenici i biskupi bili masoni – u Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Maksimilijana Vrhovca – Katolička crkva smatra masoneriju opasnom i protivnicom vjere. Takvo je razmišljanje formulirao još papa Lav XIII., a njegovo je mišljenje na dijelio i Ivan Pavao II.
U našoj su zemlji prve masonske lože osnovane još u osamnaestom stoljeću. U Glini je 1759., pod starateljstvom grofa Ivana Draškovića, osnovana loža Ratno prijateljstvo, koja se smatra prvom hrvatskom masonskom ložom. Nakon glinske lože, u Varaždinu je slobodnozidarstvo začeto 1772., a u Zagrebu 1773. godine. U doba Napoleona, masonske se lože osnivaju u južnohrvatskim gradovima. Kronologija razvitka masonerije pokazuju da se lože slobodno osnivaju u cijeloj zemlji u doba austrougarske i jugoslavenske vlasti. Nakon 1918., kao središnja loža funkcionirala je Velika loža Jugoslavije.
U ljeto 1940. zabranjen je slobodnozidarski rad u Kraljevini Jugoslaviji. Masonske lože službeno su prestale raditi, što je potrajalo sve do početka devedesetih godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske masonstvo također nije bilo dopušteno, dok su prve ratne mjesece poznati masoni proveli u zatvorima i logorima.
Prvi pokušaj obnove masonerije na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je 1990., kada je beogradski mason Zoran Nenezić, autor više slobodnozidarskih knjiga, organizirao osnivačku skupštinu Velike lože Jugoslavije. Iz Hrvatske su tamo nazočili odvjetnik Silvije Degen, a navodno su članovi te lože bili i drugi uglednici, poput dr. Asima Kurjaka. Ipak, iz te lože nije nastala današnja hrvatska masonerija.
U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati.

Franjo Tuđman i masonerija
Splitski odvjetnik Ivan Mužić, poznat istraživač hrvatske masonerije, ovako je, u svom članku »Tuđman i masonstvo«, opisao susret s dr. Franjom Tuđmanom i razgovor koji se vodio: »Iz pričanja o toj problematici doznao sam da on ni od svojih najbližih nije informiran o tome tko su sve članovi masonskih loža u Hrvatskoj. Tuđman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i među njima nađe pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je, na primjer, industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski časnik u Bosni tijekom Drugog svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni član distrikta u Brazilu engleske Velike lože u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome mišljenju, temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.«
sviđa mi se ne sviđa mi se

Misterij masonerije već stoljećima privlači radoznalost mnoštva. Tajni slobodnozidarski rituali, poznati ljudi koji ih prakticiraju, te sama svrha masonerije privlačna su enigma ne samo znatiželjnicima zainteresiranim za okultne obrede nego i prosječnoj publici. Tko su masoni i čime se oni, dakle, bave? Što oni sami kažu o svome poslanju i jesu li, kako smatra Katolička crkva, doista najveći protivnici vjere? Ima li ih u Hrvatskoj i otkada?
Odgovore na ta pitanja, zapravo, nije teško naći. Gomila promasonske i antimasonske literature, doduše, nudi dvoznačne odgovore na najvažnija pitanja o slobodnozidarskoj tajni, ali ipak se može reći da je tajni – sve manje. Osim samih rituala, poznati su i mnogi masoni, naročito važne ličnosti iz svijeta politike, umjetnosti i medija, koji pripadaju masonskim ložama.
U masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. Ulazi se na preporuku druge masonske braće, a sam je ceremonijal ulaska u redove slobodnih zidara duga ceremonija, prepuna simbolike, koja se odigrava u ložama, odnosno masonskim okupljalištima. Prema nekim podacima, u svijetu je više od šest milijuna slobodnih zidara. U Hrvatskoj ih je nekoliko desetaka, okupljenih u lože koje spadaju pod Veliku ložu Hrvatske.
Masoni se pozivaju na tradicije slobodnih zidara – obrtnika koji su gradili katedrale, gradove i mostove u srednjem vijeku – i putovali Europom tražeći posao. U početku, nakon dvanaestog stoljeća, slobodnozidarske udruge bile su interesne organizacije što su okupljale zidare, koji su štitili svoje profesionalne interese. Okupljali su se u ložama, sagrađenim pored gradilišta, te otuda potječe dio današnje masonske simbolike. U osamnaestom su se stoljeću slobodni zidari prometnuli u okultno bratstvo, prihvaćajući tajna učenja i naslijeđe templara i drevnih istočnjačkih redova, ali zadržavši međusobni odnos potpore među članovima. Prva velika masonska loža, Velika loža Engleske, osnovana je 24. lipnja 1717. Taj se datum smatra početkom suvremenog slobodnog zidarstva.
Stoljeća koja su slijedila napravila su od masonerije, više-manje opravdano, najutjecajniju tajnu organizaciju na svijetu. Članovi slobodnozidarskih loža širom svijeta više nisu bili obični obrtnici, majstori i profesionalci, nego utjecajni pripadnici društva. Zajedno sa svojim kolegama na sličnim, utjecajnim položajima, napravili su od masonske mreže važnu, tajnu organizaciju, koja je počela smetati svima – od političkih stranaka, do crkvenih zajednica. Iako su neki najpoznatiji svećenici i biskupi bili masoni – u Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Maksimilijana Vrhovca – Katolička crkva smatra masoneriju opasnom i protivnicom vjere. Takvo je razmišljanje formulirao još papa Lav XIII., a njegovo je mišljenje na dijelio i Ivan Pavao II.
U našoj su zemlji prve masonske lože osnovane još u osamnaestom stoljeću. U Glini je 1759., pod starateljstvom grofa Ivana Draškovića, osnovana loža Ratno prijateljstvo, koja se smatra prvom hrvatskom masonskom ložom. Nakon glinske lože, u Varaždinu je slobodnozidarstvo začeto 1772., a u Zagrebu 1773. godine. U doba Napoleona, masonske se lože osnivaju u južnohrvatskim gradovima. Kronologija razvitka masonerije pokazuju da se lože slobodno osnivaju u cijeloj zemlji u doba austrougarske i jugoslavenske vlasti. Nakon 1918., kao središnja loža funkcionirala je Velika loža Jugoslavije.
U ljeto 1940. zabranjen je slobodnozidarski rad u Kraljevini Jugoslaviji. Masonske lože službeno su prestale raditi, što je potrajalo sve do početka devedesetih godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske masonstvo također nije bilo dopušteno, dok su prve ratne mjesece poznati masoni proveli u zatvorima i logorima.
Prvi pokušaj obnove masonerije na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je 1990., kada je beogradski mason Zoran Nenezić, autor više slobodnozidarskih knjiga, organizirao osnivačku skupštinu Velike lože Jugoslavije. Iz Hrvatske su tamo nazočili odvjetnik Silvije Degen, a navodno su članovi te lože bili i drugi uglednici, poput dr. Asima Kurjaka. Ipak, iz te lože nije nastala današnja hrvatska masonerija.
U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati.

Franjo Tuđman i masonerija
Splitski odvjetnik Ivan Mužić, poznat istraživač hrvatske masonerije, ovako je, u svom članku »Tuđman i masonstvo«, opisao susret s dr. Franjom Tuđmanom i razgovor koji se vodio: »Iz pričanja o toj problematici doznao sam da on ni od svojih najbližih nije informiran o tome tko su sve članovi masonskih loža u Hrvatskoj. Tuđman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i među njima nađe pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je, na primjer, industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski časnik u Bosni tijekom Drugog svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni član distrikta u Brazilu engleske Velike lože u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome mišljenju, temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.«
sviđa mi se ne sviđa mi se
Misterij masonerije već stoljećima privlači radoznalost mnoštva. Tajni slobodnozidarski rituali, poznati ljudi koji ih prakticiraju, te sama svrha masonerije privlačna su enigma ne samo znatiželjnicima zainteresiranim za okultne obrede nego i prosječnoj publici. Tko su masoni i čime se oni, dakle, bave? Što oni sami kažu o svome poslanju i jesu li, kako smatra Katolička crkva, doista najveći protivnici vjere? Ima li ih u Hrvatskoj i otkada?
Odgovore na ta pitanja, zapravo, nije teško naći. Gomila promasonske i antimasonske literature, doduše, nudi dvoznačne odgovore na najvažnija pitanja o slobodnozidarskoj tajni, ali ipak se može reći da je tajni – sve manje. Osim samih rituala, poznati su i mnogi masoni, naročito važne ličnosti iz svijeta politike, umjetnosti i medija, koji pripadaju masonskim ložama.
U masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. Ulazi se na preporuku druge masonske braće, a sam je ceremonijal ulaska u redove slobodnih zidara duga ceremonija, prepuna simbolike, koja se odigrava u ložama, odnosno masonskim okupljalištima. Prema nekim podacima, u svijetu je više od šest milijuna slobodnih zidara. U Hrvatskoj ih je nekoliko desetaka, okupljenih u lože koje spadaju pod Veliku ložu Hrvatske.
Masoni se pozivaju na tradicije slobodnih zidara – obrtnika koji su gradili katedrale, gradove i mostove u srednjem vijeku – i putovali Europom tražeći posao. U početku, nakon dvanaestog stoljeća, slobodnozidarske udruge bile su interesne organizacije što su okupljale zidare, koji su štitili svoje profesionalne interese. Okupljali su se u ložama, sagrađenim pored gradilišta, te otuda potječe dio današnje masonske simbolike. U osamnaestom su se stoljeću slobodni zidari prometnuli u okultno bratstvo, prihvaćajući tajna učenja i naslijeđe templara i drevnih istočnjačkih redova, ali zadržavši međusobni odnos potpore među članovima. Prva velika masonska loža, Velika loža Engleske, osnovana je 24. lipnja 1717. Taj se datum smatra početkom suvremenog slobodnog zidarstva.
Stoljeća koja su slijedila napravila su od masonerije, više-manje opravdano, najutjecajniju tajnu organizaciju na svijetu. Članovi slobodnozidarskih loža širom svijeta više nisu bili obični obrtnici, majstori i profesionalci, nego utjecajni pripadnici društva. Zajedno sa svojim kolegama na sličnim, utjecajnim položajima, napravili su od masonske mreže važnu, tajnu organizaciju, koja je počela smetati svima – od političkih stranaka, do crkvenih zajednica. Iako su neki najpoznatiji svećenici i biskupi bili masoni – u Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Maksimilijana Vrhovca – Katolička crkva smatra masoneriju opasnom i protivnicom vjere. Takvo je razmišljanje formulirao još papa Lav XIII., a njegovo je mišljenje na dijelio i Ivan Pavao II.
U našoj su zemlji prve masonske lože osnovane još u osamnaestom stoljeću. U Glini je 1759., pod starateljstvom grofa Ivana Draškovića, osnovana loža Ratno prijateljstvo, koja se smatra prvom hrvatskom masonskom ložom. Nakon glinske lože, u Varaždinu je slobodnozidarstvo začeto 1772., a u Zagrebu 1773. godine. U doba Napoleona, masonske se lože osnivaju u južnohrvatskim gradovima. Kronologija razvitka masonerije pokazuju da se lože slobodno osnivaju u cijeloj zemlji u doba austrougarske i jugoslavenske vlasti. Nakon 1918., kao središnja loža funkcionirala je Velika loža Jugoslavije.
U ljeto 1940. zabranjen je slobodnozidarski rad u Kraljevini Jugoslaviji. Masonske lože službeno su prestale raditi, što je potrajalo sve do početka devedesetih godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske masonstvo također nije bilo dopušteno, dok su prve ratne mjesece poznati masoni proveli u zatvorima i logorima.
Prvi pokušaj obnove masonerije na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je 1990., kada je beogradski mason Zoran Nenezić, autor više slobodnozidarskih knjiga, organizirao osnivačku skupštinu Velike lože Jugoslavije. Iz Hrvatske su tamo nazočili odvjetnik Silvije Degen, a navodno su članovi te lože bili i drugi uglednici, poput dr. Asima Kurjaka. Ipak, iz te lože nije nastala današnja hrvatska masonerija.
U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati.

Franjo Tuđman i masonerija
Splitski odvjetnik Ivan Mužić, poznat istraživač hrvatske masonerije, ovako je, u svom članku »Tuđman i masonstvo«, opisao susret s dr. Franjom Tuđmanom i razgovor koji se vodio: »Iz pričanja o toj problematici doznao sam da on ni od svojih najbližih nije informiran o tome tko su sve članovi masonskih loža u Hrvatskoj. Tuđman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i među njima nađe pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je, na primjer, industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski časnik u Bosni tijekom Drugog svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni član distrikta u Brazilu engleske Velike lože u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome mišljenju, temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.«
sviđa mi se ne sviđa mi se

Misterij masonerije već stoljećima privlači radoznalost mnoštva. Tajni slobodnozidarski rituali, poznati ljudi koji ih prakticiraju, te sama svrha masonerije privlačna su enigma ne samo znatiželjnicima zainteresiranim za okultne obrede nego i prosječnoj publici. Tko su masoni i čime se oni, dakle, bave? Što oni sami kažu o svome poslanju i jesu li, kako smatra Katolička crkva, doista najveći protivnici vjere? Ima li ih u Hrvatskoj i otkada?
Odgovore na ta pitanja, zapravo, nije teško naći. Gomila promasonske i antimasonske literature, doduše, nudi dvoznačne odgovore na najvažnija pitanja o slobodnozidarskoj tajni, ali ipak se može reći da je tajni – sve manje. Osim samih rituala, poznati su i mnogi masoni, naročito važne ličnosti iz svijeta politike, umjetnosti i medija, koji pripadaju masonskim ložama.
U masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. Ulazi se na preporuku druge masonske braće, a sam je ceremonijal ulaska u redove slobodnih zidara duga ceremonija, prepuna simbolike, koja se odigrava u ložama, odnosno masonskim okupljalištima. Prema nekim podacima, u svijetu je više od šest milijuna slobodnih zidara. U Hrvatskoj ih je nekoliko desetaka, okupljenih u lože koje spadaju pod Veliku ložu Hrvatske.
Masoni se pozivaju na tradicije slobodnih zidara – obrtnika koji su gradili katedrale, gradove i mostove u srednjem vijeku – i putovali Europom tražeći posao. U početku, nakon dvanaestog stoljeća, slobodnozidarske udruge bile su interesne organizacije što su okupljale zidare, koji su štitili svoje profesionalne interese. Okupljali su se u ložama, sagrađenim pored gradilišta, te otuda potječe dio današnje masonske simbolike. U osamnaestom su se stoljeću slobodni zidari prometnuli u okultno bratstvo, prihvaćajući tajna učenja i naslijeđe templara i drevnih istočnjačkih redova, ali zadržavši međusobni odnos potpore među članovima. Prva velika masonska loža, Velika loža Engleske, osnovana je 24. lipnja 1717. Taj se datum smatra početkom suvremenog slobodnog zidarstva.
Stoljeća koja su slijedila napravila su od masonerije, više-manje opravdano, najutjecajniju tajnu organizaciju na svijetu. Članovi slobodnozidarskih loža širom svijeta više nisu bili obični obrtnici, majstori i profesionalci, nego utjecajni pripadnici društva. Zajedno sa svojim kolegama na sličnim, utjecajnim položajima, napravili su od masonske mreže važnu, tajnu organizaciju, koja je počela smetati svima – od političkih stranaka, do crkvenih zajednica. Iako su neki najpoznatiji svećenici i biskupi bili masoni – u Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Maksimilijana Vrhovca – Katolička crkva smatra masoneriju opasnom i protivnicom vjere. Takvo je razmišljanje formulirao još papa Lav XIII., a njegovo je mišljenje na dijelio i Ivan Pavao II.
U našoj su zemlji prve masonske lože osnovane još u osamnaestom stoljeću. U Glini je 1759., pod starateljstvom grofa Ivana Draškovića, osnovana loža Ratno prijateljstvo, koja se smatra prvom hrvatskom masonskom ložom. Nakon glinske lože, u Varaždinu je slobodnozidarstvo začeto 1772., a u Zagrebu 1773. godine. U doba Napoleona, masonske se lože osnivaju u južnohrvatskim gradovima. Kronologija razvitka masonerije pokazuju da se lože slobodno osnivaju u cijeloj zemlji u doba austrougarske i jugoslavenske vlasti. Nakon 1918., kao središnja loža funkcionirala je Velika loža Jugoslavije.
U ljeto 1940. zabranjen je slobodnozidarski rad u Kraljevini Jugoslaviji. Masonske lože službeno su prestale raditi, što je potrajalo sve do početka devedesetih godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske masonstvo također nije bilo dopušteno, dok su prve ratne mjesece poznati masoni proveli u zatvorima i logorima.
Prvi pokušaj obnove masonerije na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je 1990., kada je beogradski mason Zoran Nenezić, autor više slobodnozidarskih knjiga, organizirao osnivačku skupštinu Velike lože Jugoslavije. Iz Hrvatske su tamo nazočili odvjetnik Silvije Degen, a navodno su članovi te lože bili i drugi uglednici, poput dr. Asima Kurjaka. Ipak, iz te lože nije nastala današnja hrvatska masonerija.
U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati.

Franjo Tuđman i masonerija
Splitski odvjetnik Ivan Mužić, poznat istraživač hrvatske masonerije, ovako je, u svom članku »Tuđman i masonstvo«, opisao susret s dr. Franjom Tuđmanom i razgovor koji se vodio: »Iz pričanja o toj problematici doznao sam da on ni od svojih najbližih nije informiran o tome tko su sve članovi masonskih loža u Hrvatskoj. Tuđman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i među njima nađe pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je, na primjer, industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski časnik u Bosni tijekom Drugog svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni član distrikta u Brazilu engleske Velike lože u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome mišljenju, temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.«
sviđa mi se ne sviđa mi se

Misterij masonerije već stoljećima privlači radoznalost mnoštva. Tajni slobodnozidarski rituali, poznati ljudi koji ih prakticiraju, te sama svrha masonerije privlačna su enigma ne samo znatiželjnicima zainteresiranim za okultne obrede nego i prosječnoj publici. Tko su masoni i čime se oni, dakle, bave? Što oni sami kažu o svome poslanju i jesu li, kako smatra Katolička crkva, doista najveći protivnici vjere? Ima li ih u Hrvatskoj i otkada?
Odgovore na ta pitanja, zapravo, nije teško naći. Gomila promasonske i antimasonske literature, doduše, nudi dvoznačne odgovore na najvažnija pitanja o slobodnozidarskoj tajni, ali ipak se može reći da je tajni – sve manje. Osim samih rituala, poznati su i mnogi masoni, naročito važne ličnosti iz svijeta politike, umjetnosti i medija, koji pripadaju masonskim ložama.
U masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. Ulazi se na preporuku druge masonske braće, a sam je ceremonijal ulaska u redove slobodnih zidara duga ceremonija, prepuna simbolike, koja se odigrava u ložama, odnosno masonskim okupljalištima. Prema nekim podacima, u svijetu je više od šest milijuna slobodnih zidara. U Hrvatskoj ih je nekoliko desetaka, okupljenih u lože koje spadaju pod Veliku ložu Hrvatske.
Masoni se pozivaju na tradicije slobodnih zidara – obrtnika koji su gradili katedrale, gradove i mostove u srednjem vijeku – i putovali Europom tražeći posao. U početku, nakon dvanaestog stoljeća, slobodnozidarske udruge bile su interesne organizacije što su okupljale zidare, koji su štitili svoje profesionalne interese. Okupljali su se u ložama, sagrađenim pored gradilišta, te otuda potječe dio današnje masonske simbolike. U osamnaestom su se stoljeću slobodni zidari prometnuli u okultno bratstvo, prihvaćajući tajna učenja i naslijeđe templara i drevnih istočnjačkih redova, ali zadržavši međusobni odnos potpore među članovima. Prva velika masonska loža, Velika loža Engleske, osnovana je 24. lipnja 1717. Taj se datum smatra početkom suvremenog slobodnog zidarstva.
Stoljeća koja su slijedila napravila su od masonerije, više-manje opravdano, najutjecajniju tajnu organizaciju na svijetu. Članovi slobodnozidarskih loža širom svijeta više nisu bili obični obrtnici, majstori i profesionalci, nego utjecajni pripadnici društva. Zajedno sa svojim kolegama na sličnim, utjecajnim položajima, napravili su od masonske mreže važnu, tajnu organizaciju, koja je počela smetati svima – od političkih stranaka, do crkvenih zajednica. Iako su neki najpoznatiji svećenici i biskupi bili masoni – u Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Maksimilijana Vrhovca – Katolička crkva smatra masoneriju opasnom i protivnicom vjere. Takvo je razmišljanje formulirao još papa Lav XIII., a njegovo je mišljenje na dijelio i Ivan Pavao II.
U našoj su zemlji prve masonske lože osnovane još u osamnaestom stoljeću. U Glini je 1759., pod starateljstvom grofa Ivana Draškovića, osnovana loža Ratno prijateljstvo, koja se smatra prvom hrvatskom masonskom ložom. Nakon glinske lože, u Varaždinu je slobodnozidarstvo začeto 1772., a u Zagrebu 1773. godine. U doba Napoleona, masonske se lože osnivaju u južnohrvatskim gradovima. Kronologija razvitka masonerije pokazuju da se lože slobodno osnivaju u cijeloj zemlji u doba austrougarske i jugoslavenske vlasti. Nakon 1918., kao središnja loža funkcionirala je Velika loža Jugoslavije.
U ljeto 1940. zabranjen je slobodnozidarski rad u Kraljevini Jugoslaviji. Masonske lože službeno su prestale raditi, što je potrajalo sve do početka devedesetih godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske masonstvo također nije bilo dopušteno, dok su prve ratne mjesece poznati masoni proveli u zatvorima i logorima.
Prvi pokušaj obnove masonerije na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je 1990., kada je beogradski mason Zoran Nenezić, autor više slobodnozidarskih knjiga, organizirao osnivačku skupštinu Velike lože Jugoslavije. Iz Hrvatske su tamo nazočili odvjetnik Silvije Degen, a navodno su članovi te lože bili i drugi uglednici, poput dr. Asima Kurjaka. Ipak, iz te lože nije nastala današnja hrvatska masonerija.
U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati.

Franjo Tuđman i masonerija
Splitski odvjetnik Ivan Mužić, poznat istraživač hrvatske masonerije, ovako je, u svom članku »Tuđman i masonstvo«, opisao susret s dr. Franjom Tuđmanom i razgovor koji se vodio: »Iz pričanja o toj problematici doznao sam da on ni od svojih najbližih nije informiran o tome tko su sve članovi masonskih loža u Hrvatskoj. Tuđman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i među njima nađe pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je, na primjer, industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski časnik u Bosni tijekom Drugog svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni član distrikta u Brazilu engleske Velike lože u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome mišljenju, temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.«
sviđa mi se ne sviđa mi se
Misterij masonerije već stoljećima privlači radoznalost mnoštva. Tajni slobodnozidarski rituali, poznati ljudi koji ih prakticiraju, te sama svrha masonerije privlačna su enigma ne samo znatiželjnicima zainteresiranim za okultne obrede nego i prosječnoj publici. Tko su masoni i čime se oni, dakle, bave? Što oni sami kažu o svome poslanju i jesu li, kako smatra Katolička crkva, doista najveći protivnici vjere? Ima li ih u Hrvatskoj i otkada?
Odgovore na ta pitanja, zapravo, nije teško naći. Gomila promasonske i antimasonske literature, doduše, nudi dvoznačne odgovore na najvažnija pitanja o slobodnozidarskoj tajni, ali ipak se može reći da je tajni – sve manje. Osim samih rituala, poznati su i mnogi masoni, naročito važne ličnosti iz svijeta politike, umjetnosti i medija, koji pripadaju masonskim ložama.
U masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. Ulazi se na preporuku druge masonske braće, a sam je ceremonijal ulaska u redove slobodnih zidara duga ceremonija, prepuna simbolike, koja se odigrava u ložama, odnosno masonskim okupljalištima. Prema nekim podacima, u svijetu je više od šest milijuna slobodnih zidara. U Hrvatskoj ih je nekoliko desetaka, okupljenih u lože koje spadaju pod Veliku ložu Hrvatske.
Masoni se pozivaju na tradicije slobodnih zidara – obrtnika koji su gradili katedrale, gradove i mostove u srednjem vijeku – i putovali Europom tražeći posao. U početku, nakon dvanaestog stoljeća, slobodnozidarske udruge bile su interesne organizacije što su okupljale zidare, koji su štitili svoje profesionalne interese. Okupljali su se u ložama, sagrađenim pored gradilišta, te otuda potječe dio današnje masonske simbolike. U osamnaestom su se stoljeću slobodni zidari prometnuli u okultno bratstvo, prihvaćajući tajna učenja i naslijeđe templara i drevnih istočnjačkih redova, ali zadržavši međusobni odnos potpore među članovima. Prva velika masonska loža, Velika loža Engleske, osnovana je 24. lipnja 1717. Taj se datum smatra početkom suvremenog slobodnog zidarstva.
Stoljeća koja su slijedila napravila su od masonerije, više-manje opravdano, najutjecajniju tajnu organizaciju na svijetu. Članovi slobodnozidarskih loža širom svijeta više nisu bili obični obrtnici, majstori i profesionalci, nego utjecajni pripadnici društva. Zajedno sa svojim kolegama na sličnim, utjecajnim položajima, napravili su od masonske mreže važnu, tajnu organizaciju, koja je počela smetati svima – od političkih stranaka, do crkvenih zajednica. Iako su neki najpoznatiji svećenici i biskupi bili masoni – u Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Maksimilijana Vrhovca – Katolička crkva smatra masoneriju opasnom i protivnicom vjere. Takvo je razmišljanje formulirao još papa Lav XIII., a njegovo je mišljenje na dijelio i Ivan Pavao II.
U našoj su zemlji prve masonske lože osnovane još u osamnaestom stoljeću. U Glini je 1759., pod starateljstvom grofa Ivana Draškovića, osnovana loža Ratno prijateljstvo, koja se smatra prvom hrvatskom masonskom ložom. Nakon glinske lože, u Varaždinu je slobodnozidarstvo začeto 1772., a u Zagrebu 1773. godine. U doba Napoleona, masonske se lože osnivaju u južnohrvatskim gradovima. Kronologija razvitka masonerije pokazuju da se lože slobodno osnivaju u cijeloj zemlji u doba austrougarske i jugoslavenske vlasti. Nakon 1918., kao središnja loža funkcionirala je Velika loža Jugoslavije.
U ljeto 1940. zabranjen je slobodnozidarski rad u Kraljevini Jugoslaviji. Masonske lože službeno su prestale raditi, što je potrajalo sve do početka devedesetih godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske masonstvo također nije bilo dopušteno, dok su prve ratne mjesece poznati masoni proveli u zatvorima i logorima.
Prvi pokušaj obnove masonerije na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je 1990., kada je beogradski mason Zoran Nenezić, autor više slobodnozidarskih knjiga, organizirao osnivačku skupštinu Velike lože Jugoslavije. Iz Hrvatske su tamo nazočili odvjetnik Silvije Degen, a navodno su članovi te lože bili i drugi uglednici, poput dr. Asima Kurjaka. Ipak, iz te lože nije nastala današnja hrvatska masonerija.
U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati.

Franjo Tuđman i masonerija
Splitski odvjetnik Ivan Mužić, poznat istraživač hrvatske masonerije, ovako je, u svom članku »Tuđman i masonstvo«, opisao susret s dr. Franjom Tuđmanom i razgovor koji se vodio: »Iz pričanja o toj problematici doznao sam da on ni od svojih najbližih nije informiran o tome tko su sve članovi masonskih loža u Hrvatskoj. Tuđman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i među njima nađe pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je, na primjer, industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski časnik u Bosni tijekom Drugog svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni član distrikta u Brazilu engleske Velike lože u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome mišljenju, temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.«
sviđa mi se ne sviđa mi se

Misterij masonerije već stoljećima privlači radoznalost mnoštva. Tajni slobodnozidarski rituali, poznati ljudi koji ih prakticiraju, te sama svrha masonerije privlačna su enigma ne samo znatiželjnicima zainteresiranim za okultne obrede nego i prosječnoj publici. Tko su masoni i čime se oni, dakle, bave? Što oni sami kažu o svome poslanju i jesu li, kako smatra Katolička crkva, doista najveći protivnici vjere? Ima li ih u Hrvatskoj i otkada?
Odgovore na ta pitanja, zapravo, nije teško naći. Gomila promasonske i antimasonske literature, doduše, nudi dvoznačne odgovore na najvažnija pitanja o slobodnozidarskoj tajni, ali ipak se može reći da je tajni – sve manje. Osim samih rituala, poznati su i mnogi masoni, naročito važne ličnosti iz svijeta politike, umjetnosti i medija, koji pripadaju masonskim ložama.
U masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. Ulazi se na preporuku druge masonske braće, a sam je ceremonijal ulaska u redove slobodnih zidara duga ceremonija, prepuna simbolike, koja se odigrava u ložama, odnosno masonskim okupljalištima. Prema nekim podacima, u svijetu je više od šest milijuna slobodnih zidara. U Hrvatskoj ih je nekoliko desetaka, okupljenih u lože koje spadaju pod Veliku ložu Hrvatske.
Masoni se pozivaju na tradicije slobodnih zidara – obrtnika koji su gradili katedrale, gradove i mostove u srednjem vijeku – i putovali Europom tražeći posao. U početku, nakon dvanaestog stoljeća, slobodnozidarske udruge bile su interesne organizacije što su okupljale zidare, koji su štitili svoje profesionalne interese. Okupljali su se u ložama, sagrađenim pored gradilišta, te otuda potječe dio današnje masonske simbolike. U osamnaestom su se stoljeću slobodni zidari prometnuli u okultno bratstvo, prihvaćajući tajna učenja i naslijeđe templara i drevnih istočnjačkih redova, ali zadržavši međusobni odnos potpore među članovima. Prva velika masonska loža, Velika loža Engleske, osnovana je 24. lipnja 1717. Taj se datum smatra početkom suvremenog slobodnog zidarstva.
Stoljeća koja su slijedila napravila su od masonerije, više-manje opravdano, najutjecajniju tajnu organizaciju na svijetu. Članovi slobodnozidarskih loža širom svijeta više nisu bili obični obrtnici, majstori i profesionalci, nego utjecajni pripadnici društva. Zajedno sa svojim kolegama na sličnim, utjecajnim položajima, napravili su od masonske mreže važnu, tajnu organizaciju, koja je počela smetati svima – od političkih stranaka, do crkvenih zajednica. Iako su neki najpoznatiji svećenici i biskupi bili masoni – u Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Maksimilijana Vrhovca – Katolička crkva smatra masoneriju opasnom i protivnicom vjere. Takvo je razmišljanje formulirao još papa Lav XIII., a njegovo je mišljenje na dijelio i Ivan Pavao II.
U našoj su zemlji prve masonske lože osnovane još u osamnaestom stoljeću. U Glini je 1759., pod starateljstvom grofa Ivana Draškovića, osnovana loža Ratno prijateljstvo, koja se smatra prvom hrvatskom masonskom ložom. Nakon glinske lože, u Varaždinu je slobodnozidarstvo začeto 1772., a u Zagrebu 1773. godine. U doba Napoleona, masonske se lože osnivaju u južnohrvatskim gradovima. Kronologija razvitka masonerije pokazuju da se lože slobodno osnivaju u cijeloj zemlji u doba austrougarske i jugoslavenske vlasti. Nakon 1918., kao središnja loža funkcionirala je Velika loža Jugoslavije.
U ljeto 1940. zabranjen je slobodnozidarski rad u Kraljevini Jugoslaviji. Masonske lože službeno su prestale raditi, što je potrajalo sve do početka devedesetih godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske masonstvo također nije bilo dopušteno, dok su prve ratne mjesece poznati masoni proveli u zatvorima i logorima.
Prvi pokušaj obnove masonerije na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je 1990., kada je beogradski mason Zoran Nenezić, autor više slobodnozidarskih knjiga, organizirao osnivačku skupštinu Velike lože Jugoslavije. Iz Hrvatske su tamo nazočili odvjetnik Silvije Degen, a navodno su članovi te lože bili i drugi uglednici, poput dr. Asima Kurjaka. Ipak, iz te lože nije nastala današnja hrvatska masonerija.
U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati.

Franjo Tuđman i masonerija
Splitski odvjetnik Ivan Mužić, poznat istraživač hrvatske masonerije, ovako je, u svom članku »Tuđman i masonstvo«, opisao susret s dr. Franjom Tuđmanom i razgovor koji se vodio: »Iz pričanja o toj problematici doznao sam da on ni od svojih najbližih nije informiran o tome tko su sve članovi masonskih loža u Hrvatskoj. Tuđman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i među njima nađe pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je, na primjer, industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski časnik u Bosni tijekom Drugog svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni član distrikta u Brazilu engleske Velike lože u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome mišljenju, temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.«
sviđa mi se ne sviđa mi se
Misterij masonerije već stoljećima privlači radoznalost mnoštva. Tajni slobodnozidarski rituali, poznati ljudi koji ih prakticiraju, te sama svrha masonerije privlačna su enigma ne samo znatiželjnicima zainteresiranim za okultne obrede nego i prosječnoj publici. Tko su masoni i čime se oni, dakle, bave? Što oni sami kažu o svome poslanju i jesu li, kako smatra Katolička crkva, doista najveći protivnici vjere? Ima li ih u Hrvatskoj i otkada?
Odgovore na ta pitanja, zapravo, nije teško naći. Gomila promasonske i antimasonske literature, doduše, nudi dvoznačne odgovore na najvažnija pitanja o slobodnozidarskoj tajni, ali ipak se može reći da je tajni – sve manje. Osim samih rituala, poznati su i mnogi masoni, naročito važne ličnosti iz svijeta politike, umjetnosti i medija, koji pripadaju masonskim ložama.
U masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. Ulazi se na preporuku druge masonske braće, a sam je ceremonijal ulaska u redove slobodnih zidara duga ceremonija, prepuna simbolike, koja se odigrava u ložama, odnosno masonskim okupljalištima. Prema nekim podacima, u svijetu je više od šest milijuna slobodnih zidara. U Hrvatskoj ih je nekoliko desetaka, okupljenih u lože koje spadaju pod Veliku ložu Hrvatske.
Masoni se pozivaju na tradicije slobodnih zidara – obrtnika koji su gradili katedrale, gradove i mostove u srednjem vijeku – i putovali Europom tražeći posao. U početku, nakon dvanaestog stoljeća, slobodnozidarske udruge bile su interesne organizacije što su okupljale zidare, koji su štitili svoje profesionalne interese. Okupljali su se u ložama, sagrađenim pored gradilišta, te otuda potječe dio današnje masonske simbolike. U osamnaestom su se stoljeću slobodni zidari prometnuli u okultno bratstvo, prihvaćajući tajna učenja i naslijeđe templara i drevnih istočnjačkih redova, ali zadržavši međusobni odnos potpore među članovima. Prva velika masonska loža, Velika loža Engleske, osnovana je 24. lipnja 1717. Taj se datum smatra početkom suvremenog slobodnog zidarstva.
Stoljeća koja su slijedila napravila su od masonerije, više-manje opravdano, najutjecajniju tajnu organizaciju na svijetu. Članovi slobodnozidarskih loža širom svijeta više nisu bili obični obrtnici, majstori i profesionalci, nego utjecajni pripadnici društva. Zajedno sa svojim kolegama na sličnim, utjecajnim položajima, napravili su od masonske mreže važnu, tajnu organizaciju, koja je počela smetati svima – od političkih stranaka, do crkvenih zajednica. Iako su neki najpoznatiji svećenici i biskupi bili masoni – u Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Maksimilijana Vrhovca – Katolička crkva smatra masoneriju opasnom i protivnicom vjere. Takvo je razmišljanje formulirao još papa Lav XIII., a njegovo je mišljenje na dijelio i Ivan Pavao II.
U našoj su zemlji prve masonske lože osnovane još u osamnaestom stoljeću. U Glini je 1759., pod starateljstvom grofa Ivana Draškovića, osnovana loža Ratno prijateljstvo, koja se smatra prvom hrvatskom masonskom ložom. Nakon glinske lože, u Varaždinu je slobodnozidarstvo začeto 1772., a u Zagrebu 1773. godine. U doba Napoleona, masonske se lože osnivaju u južnohrvatskim gradovima. Kronologija razvitka masonerije pokazuju da se lože slobodno osnivaju u cijeloj zemlji u doba austrougarske i jugoslavenske vlasti. Nakon 1918., kao središnja loža funkcionirala je Velika loža Jugoslavije.
U ljeto 1940. zabranjen je slobodnozidarski rad u Kraljevini Jugoslaviji. Masonske lože službeno su prestale raditi, što je potrajalo sve do početka devedesetih godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske masonstvo također nije bilo dopušteno, dok su prve ratne mjesece poznati masoni proveli u zatvorima i logorima.
Prvi pokušaj obnove masonerije na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je 1990., kada je beogradski mason Zoran Nenezić, autor više slobodnozidarskih knjiga, organizirao osnivačku skupštinu Velike lože Jugoslavije. Iz Hrvatske su tamo nazočili odvjetnik Silvije Degen, a navodno su članovi te lože bili i drugi uglednici, poput dr. Asima Kurjaka. Ipak, iz te lože nije nastala današnja hrvatska masonerija.
U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati.

Franjo Tuđman i masonerija
Splitski odvjetnik Ivan Mužić, poznat istraživač hrvatske masonerije, ovako je, u svom članku »Tuđman i masonstvo«, opisao susret s dr. Franjom Tuđmanom i razgovor koji se vodio: »Iz pričanja o toj problematici doznao sam da on ni od svojih najbližih nije informiran o tome tko su sve članovi masonskih loža u Hrvatskoj. Tuđman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i među njima nađe pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je, na primjer, industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski časnik u Bosni tijekom Drugog svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni član distrikta u Brazilu engleske Velike lože u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome mišljenju, temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.«
sviđa mi se ne sviđa mi se

Misterij masonerije već stoljećima privlači radoznalost mnoštva. Tajni slobodnozidarski rituali, poznati ljudi koji ih prakticiraju, te sama svrha masonerije privlačna su enigma ne samo znatiželjnicima zainteresiranim za okultne obrede nego i prosječnoj publici. Tko su masoni i čime se oni, dakle, bave? Što oni sami kažu o svome poslanju i jesu li, kako smatra Katolička crkva, doista najveći protivnici vjere? Ima li ih u Hrvatskoj i otkada?
Odgovore na ta pitanja, zapravo, nije teško naći. Gomila promasonske i antimasonske literature, doduše, nudi dvoznačne odgovore na najvažnija pitanja o slobodnozidarskoj tajni, ali ipak se može reći da je tajni – sve manje. Osim samih rituala, poznati su i mnogi masoni, naročito važne ličnosti iz svijeta politike, umjetnosti i medija, koji pripadaju masonskim ložama.
U masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. Ulazi se na preporuku druge masonske braće, a sam je ceremonijal ulaska u redove slobodnih zidara duga ceremonija, prepuna simbolike, koja se odigrava u ložama, odnosno masonskim okupljalištima. Prema nekim podacima, u svijetu je više od šest milijuna slobodnih zidara. U Hrvatskoj ih je nekoliko desetaka, okupljenih u lože koje spadaju pod Veliku ložu Hrvatske.
Masoni se pozivaju na tradicije slobodnih zidara – obrtnika koji su gradili katedrale, gradove i mostove u srednjem vijeku – i putovali Europom tražeći posao. U početku, nakon dvanaestog stoljeća, slobodnozidarske udruge bile su interesne organizacije što su okupljale zidare, koji su štitili svoje profesionalne interese. Okupljali su se u ložama, sagrađenim pored gradilišta, te otuda potječe dio današnje masonske simbolike. U osamnaestom su se stoljeću slobodni zidari prometnuli u okultno bratstvo, prihvaćajući tajna učenja i naslijeđe templara i drevnih istočnjačkih redova, ali zadržavši međusobni odnos potpore među članovima. Prva velika masonska loža, Velika loža Engleske, osnovana je 24. lipnja 1717. Taj se datum smatra početkom suvremenog slobodnog zidarstva.
Stoljeća koja su slijedila napravila su od masonerije, više-manje opravdano, najutjecajniju tajnu organizaciju na svijetu. Članovi slobodnozidarskih loža širom svijeta više nisu bili obični obrtnici, majstori i profesionalci, nego utjecajni pripadnici društva. Zajedno sa svojim kolegama na sličnim, utjecajnim položajima, napravili su od masonske mreže važnu, tajnu organizaciju, koja je počela smetati svima – od političkih stranaka, do crkvenih zajednica. Iako su neki najpoznatiji svećenici i biskupi bili masoni – u Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Maksimilijana Vrhovca – Katolička crkva smatra masoneriju opasnom i protivnicom vjere. Takvo je razmišljanje formulirao još papa Lav XIII., a njegovo je mišljenje na dijelio i Ivan Pavao II.
U našoj su zemlji prve masonske lože osnovane još u osamnaestom stoljeću. U Glini je 1759., pod starateljstvom grofa Ivana Draškovića, osnovana loža Ratno prijateljstvo, koja se smatra prvom hrvatskom masonskom ložom. Nakon glinske lože, u Varaždinu je slobodnozidarstvo začeto 1772., a u Zagrebu 1773. godine. U doba Napoleona, masonske se lože osnivaju u južnohrvatskim gradovima. Kronologija razvitka masonerije pokazuju da se lože slobodno osnivaju u cijeloj zemlji u doba austrougarske i jugoslavenske vlasti. Nakon 1918., kao središnja loža funkcionirala je Velika loža Jugoslavije.
U ljeto 1940. zabranjen je slobodnozidarski rad u Kraljevini Jugoslaviji. Masonske lože službeno su prestale raditi, što je potrajalo sve do početka devedesetih godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske masonstvo također nije bilo dopušteno, dok su prve ratne mjesece poznati masoni proveli u zatvorima i logorima.
Prvi pokušaj obnove masonerije na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je 1990., kada je beogradski mason Zoran Nenezić, autor više slobodnozidarskih knjiga, organizirao osnivačku skupštinu Velike lože Jugoslavije. Iz Hrvatske su tamo nazočili odvjetnik Silvije Degen, a navodno su članovi te lože bili i drugi uglednici, poput dr. Asima Kurjaka. Ipak, iz te lože nije nastala današnja hrvatska masonerija.
U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati.

Franjo Tuđman i masonerija
Splitski odvjetnik Ivan Mužić, poznat istraživač hrvatske masonerije, ovako je, u svom članku »Tuđman i masonstvo«, opisao susret s dr. Franjom Tuđmanom i razgovor koji se vodio: »Iz pričanja o toj problematici doznao sam da on ni od svojih najbližih nije informiran o tome tko su sve članovi masonskih loža u Hrvatskoj. Tuđman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i među njima nađe pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je, na primjer, industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski časnik u Bosni tijekom Drugog svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni član distrikta u Brazilu engleske Velike lože u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome mišljenju, temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.«
sviđa mi se ne sviđa mi se
Misterij masonerije već stoljećima privlači radoznalost mnoštva. Tajni slobodnozidarski rituali, poznati ljudi koji ih prakticiraju, te sama svrha masonerije privlačna su enigma ne samo znatiželjnicima zainteresiranim za okultne obrede nego i prosječnoj publici. Tko su masoni i čime se oni, dakle, bave? Što oni sami kažu o svome poslanju i jesu li, kako smatra Katolička crkva, doista najveći protivnici vjere? Ima li ih u Hrvatskoj i otkada?
Odgovore na ta pitanja, zapravo, nije teško naći. Gomila promasonske i antimasonske literature, doduše, nudi dvoznačne odgovore na najvažnija pitanja o slobodnozidarskoj tajni, ali ipak se može reći da je tajni – sve manje. Osim samih rituala, poznati su i mnogi masoni, naročito važne ličnosti iz svijeta politike, umjetnosti i medija, koji pripadaju masonskim ložama.
U masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. Ulazi se na preporuku druge masonske braće, a sam je ceremonijal ulaska u redove slobodnih zidara duga ceremonija, prepuna simbolike, koja se odigrava u ložama, odnosno masonskim okupljalištima. Prema nekim podacima, u svijetu je više od šest milijuna slobodnih zidara. U Hrvatskoj ih je nekoliko desetaka, okupljenih u lože koje spadaju pod Veliku ložu Hrvatske.
Masoni se pozivaju na tradicije slobodnih zidara – obrtnika koji su gradili katedrale, gradove i mostove u srednjem vijeku – i putovali Europom tražeći posao. U početku, nakon dvanaestog stoljeća, slobodnozidarske udruge bile su interesne organizacije što su okupljale zidare, koji su štitili svoje profesionalne interese. Okupljali su se u ložama, sagrađenim pored gradilišta, te otuda potječe dio današnje masonske simbolike. U osamnaestom su se stoljeću slobodni zidari prometnuli u okultno bratstvo, prihvaćajući tajna učenja i naslijeđe templara i drevnih istočnjačkih redova, ali zadržavši međusobni odnos potpore među članovima. Prva velika masonska loža, Velika loža Engleske, osnovana je 24. lipnja 1717. Taj se datum smatra početkom suvremenog slobodnog zidarstva.
Stoljeća koja su slijedila napravila su od masonerije, više-manje opravdano, najutjecajniju tajnu organizaciju na svijetu. Članovi slobodnozidarskih loža širom svijeta više nisu bili obični obrtnici, majstori i profesionalci, nego utjecajni pripadnici društva. Zajedno sa svojim kolegama na sličnim, utjecajnim položajima, napravili su od masonske mreže važnu, tajnu organizaciju, koja je počela smetati svima – od političkih stranaka, do crkvenih zajednica. Iako su neki najpoznatiji svećenici i biskupi bili masoni – u Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Maksimilijana Vrhovca – Katolička crkva smatra masoneriju opasnom i protivnicom vjere. Takvo je razmišljanje formulirao još papa Lav XIII., a njegovo je mišljenje na dijelio i Ivan Pavao II.
U našoj su zemlji prve masonske lože osnovane još u osamnaestom stoljeću. U Glini je 1759., pod starateljstvom grofa Ivana Draškovića, osnovana loža Ratno prijateljstvo, koja se smatra prvom hrvatskom masonskom ložom. Nakon glinske lože, u Varaždinu je slobodnozidarstvo začeto 1772., a u Zagrebu 1773. godine. U doba Napoleona, masonske se lože osnivaju u južnohrvatskim gradovima. Kronologija razvitka masonerije pokazuju da se lože slobodno osnivaju u cijeloj zemlji u doba austrougarske i jugoslavenske vlasti. Nakon 1918., kao središnja loža funkcionirala je Velika loža Jugoslavije.
U ljeto 1940. zabranjen je slobodnozidarski rad u Kraljevini Jugoslaviji. Masonske lože službeno su prestale raditi, što je potrajalo sve do početka devedesetih godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske masonstvo također nije bilo dopušteno, dok su prve ratne mjesece poznati masoni proveli u zatvorima i logorima.
Prvi pokušaj obnove masonerije na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je 1990., kada je beogradski mason Zoran Nenezić, autor više slobodnozidarskih knjiga, organizirao osnivačku skupštinu Velike lože Jugoslavije. Iz Hrvatske su tamo nazočili odvjetnik Silvije Degen, a navodno su članovi te lože bili i drugi uglednici, poput dr. Asima Kurjaka. Ipak, iz te lože nije nastala današnja hrvatska masonerija.
U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati.

Franjo Tuđman i masonerija
Splitski odvjetnik Ivan Mužić, poznat istraživač hrvatske masonerije, ovako je, u svom članku »Tuđman i masonstvo«, opisao susret s dr. Franjom Tuđmanom i razgovor koji se vodio: »Iz pričanja o toj problematici doznao sam da on ni od svojih najbližih nije informiran o tome tko su sve članovi masonskih loža u Hrvatskoj. Tuđman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i među njima nađe pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je, na primjer, industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski časnik u Bosni tijekom Drugog svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni član distrikta u Brazilu engleske Velike lože u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome mišljenju, temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.«
sviđa mi se ne sviđa mi se

Misterij masonerije već stoljećima privlači radoznalost mnoštva. Tajni slobodnozidarski rituali, poznati ljudi koji ih prakticiraju, te sama svrha masonerije privlačna su enigma ne samo znatiželjnicima zainteresiranim za okultne obrede nego i prosječnoj publici. Tko su masoni i čime se oni, dakle, bave? Što oni sami kažu o svome poslanju i jesu li, kako smatra Katolička crkva, doista najveći protivnici vjere? Ima li ih u Hrvatskoj i otkada?
Odgovore na ta pitanja, zapravo, nije teško naći. Gomila promasonske i antimasonske literature, doduše, nudi dvoznačne odgovore na najvažnija pitanja o slobodnozidarskoj tajni, ali ipak se može reći da je tajni – sve manje. Osim samih rituala, poznati su i mnogi masoni, naročito važne ličnosti iz svijeta politike, umjetnosti i medija, koji pripadaju masonskim ložama.
U masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. Ulazi se na preporuku druge masonske braće, a sam je ceremonijal ulaska u redove slobodnih zidara duga ceremonija, prepuna simbolike, koja se odigrava u ložama, odnosno masonskim okupljalištima. Prema nekim podacima, u svijetu je više od šest milijuna slobodnih zidara. U Hrvatskoj ih je nekoliko desetaka, okupljenih u lože koje spadaju pod Veliku ložu Hrvatske.
Masoni se pozivaju na tradicije slobodnih zidara – obrtnika koji su gradili katedrale, gradove i mostove u srednjem vijeku – i putovali Europom tražeći posao. U početku, nakon dvanaestog stoljeća, slobodnozidarske udruge bile su interesne organizacije što su okupljale zidare, koji su štitili svoje profesionalne interese. Okupljali su se u ložama, sagrađenim pored gradilišta, te otuda potječe dio današnje masonske simbolike. U osamnaestom su se stoljeću slobodni zidari prometnuli u okultno bratstvo, prihvaćajući tajna učenja i naslijeđe templara i drevnih istočnjačkih redova, ali zadržavši međusobni odnos potpore među članovima. Prva velika masonska loža, Velika loža Engleske, osnovana je 24. lipnja 1717. Taj se datum smatra početkom suvremenog slobodnog zidarstva.
Stoljeća koja su slijedila napravila su od masonerije, više-manje opravdano, najutjecajniju tajnu organizaciju na svijetu. Članovi slobodnozidarskih loža širom svijeta više nisu bili obični obrtnici, majstori i profesionalci, nego utjecajni pripadnici društva. Zajedno sa svojim kolegama na sličnim, utjecajnim položajima, napravili su od masonske mreže važnu, tajnu organizaciju, koja je počela smetati svima – od političkih stranaka, do crkvenih zajednica. Iako su neki najpoznatiji svećenici i biskupi bili masoni – u Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Maksimilijana Vrhovca – Katolička crkva smatra masoneriju opasnom i protivnicom vjere. Takvo je razmišljanje formulirao još papa Lav XIII., a njegovo je mišljenje na dijelio i Ivan Pavao II.
U našoj su zemlji prve masonske lože osnovane još u osamnaestom stoljeću. U Glini je 1759., pod starateljstvom grofa Ivana Draškovića, osnovana loža Ratno prijateljstvo, koja se smatra prvom hrvatskom masonskom ložom. Nakon glinske lože, u Varaždinu je slobodnozidarstvo začeto 1772., a u Zagrebu 1773. godine. U doba Napoleona, masonske se lože osnivaju u južnohrvatskim gradovima. Kronologija razvitka masonerije pokazuju da se lože slobodno osnivaju u cijeloj zemlji u doba austrougarske i jugoslavenske vlasti. Nakon 1918., kao središnja loža funkcionirala je Velika loža Jugoslavije.
U ljeto 1940. zabranjen je slobodnozidarski rad u Kraljevini Jugoslaviji. Masonske lože službeno su prestale raditi, što je potrajalo sve do početka devedesetih godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske masonstvo također nije bilo dopušteno, dok su prve ratne mjesece poznati masoni proveli u zatvorima i logorima.
Prvi pokušaj obnove masonerije na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je 1990., kada je beogradski mason Zoran Nenezić, autor više slobodnozidarskih knjiga, organizirao osnivačku skupštinu Velike lože Jugoslavije. Iz Hrvatske su tamo nazočili odvjetnik Silvije Degen, a navodno su članovi te lože bili i drugi uglednici, poput dr. Asima Kurjaka. Ipak, iz te lože nije nastala današnja hrvatska masonerija.
U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati.

Franjo Tuđman i masonerija
Splitski odvjetnik Ivan Mužić, poznat istraživač hrvatske masonerije, ovako je, u svom članku »Tuđman i masonstvo«, opisao susret s dr. Franjom Tuđmanom i razgovor koji se vodio: »Iz pričanja o toj problematici doznao sam da on ni od svojih najbližih nije informiran o tome tko su sve članovi masonskih loža u Hrvatskoj. Tuđman se posebno zanimao i za smisao masonstva. Naveo sam mu da sam u dobrim odnosima s nekim visoko pozicioniranim inozemnim masonima i upozorio sam ga da se i među njima nađe pokoji uvjereni hrvatski nacionalist, kakav je, na primjer, industrijalac u Brazilu i hrvatski domobranski časnik u Bosni tijekom Drugog svjetskog rata dr. Eugen Laxa (ugledni član distrikta u Brazilu engleske Velike lože u Londonu). Istaknuo sam da je, prema mome mišljenju, temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.«
sviđa mi se ne sviđa mi se

Zašto je socijalizam neshvaćen i nepoželjan? Jer prevazilazi naš ego, a to je konstantno dokazivanje, postavljanje individualne vrijednosti u jednakom skupu...

Kako postati član masonske lože? odgovor molim na bekim.am@hotmail.ch

Kako postati član masonske lože?odgovor na bekim.am@hotmail.ch ja sam iz HR.Porec istarska zupanija sa privremenim radom u CH-

Sponzorirana Pitanja

Oglašavanje

Favoriti

Slična Pitanja