Michel de Nostradame (12. prosinca 1503. - 2. srpnja 1566.)
Michel de Nostradame, većini znan kao Nostradamus, rođen je 12.
prosinca 1503. godine u mjestu St Rémy de Provence u francuskoj
pokrajini Provance.
Otac mu se zvao Jaume, a majka Reyniere de Saint Rémy. Naslov de
Notredame upućuje, čini se, na obiteljsku mjesnu župu, a ime
Nostradamus skovano je u kasnijim godinama. Jaume de Notredame
naslijedio je uspješan obiteljski posao kao trgovac žitom. Njegovi
roditelji bili su neplemenitog porijekla iz okolice grada Avignona. Kako je doba u kojem je Nostradamus živio bilo i doba Inkvizicije,
njegovi roditelji prešli su sa Židovstva na Katoličanstvo kada je
Nostradamusu bilo devet godina. Nostradamus je bio najstariji od petero
djece (premda se u nekim izvorima javlja podatak da ih je bilo sedam
ili osam, ali svaki i dalje tvrdi kako je Nostradamus bio najstarije
dijete). O prva tri njegova brata nisu dostupni opširniji podaci
(bračni par de Notredame nije imao kćerki). Najmlađi brat, César,
postao je zastupnik u skupštini provansalskog parlamenta (Procureur du
Parliament de Provence). Nostradamusovo školovanje bilo je u rukama
njegova djeda s majčine strane Jeana (inače liječnika koji je mnogo
znao o ljekovitom bilju), a koji ga je podučavao osnovanama latinskog,
grčkog i hebrejskog jezika kao i matematici te astrologiji. Kada je
njegov djed preminuo Nostradamusa su roditelji poslali na školovanje u
Avignon gdje je pokazivao velik interes za astrologiju.
Godine 1522. roditelji Nostradamusa šalju na studij medicine u Montpellier. Nakon tri godine Nostradamus dobija liječničku licencu te odlazi u seoske dijelove Francuske
kako bi pomagao žrtvama kuge koja je u to doba harala Francuskom. Nakon
četiri godine vraća se u Montpellier kako bi obranio svoj doktorat. U
Montpellieru je ostao oko godinu dana, ali njegov posve nov pristup
liječenju pacijenata dovodio ga je u neugodne situacije te stoga odlazi
u Toulouse
gdje će se baviti liječničkim zvanjem. Negdje oko 1534. godine
Nostradamus se oženio mladom djevojkom iz visokog društva, veoma
lijepom. Njeno ime ostalo je nepoznanica do danas. Ona mu je rodila
sina i kćerku. Uskoro slijedi serija tragedija. Kuga
dolazi u Agen, mjestu u kojem je Nostradamus živio s obitelji, i unatoč
svim njegovim naporima od kuge umire Nostradamusova supruga kao i
njihovo dvoje djece. Činjenica da nije mogao pomoći vlastitoj obitelji,
unatoč svom liječničkom znanju, imala je strahovito razočaravajući
utjecaj na Nostradamusa. Nakon smrti supruge njena je obitelj tužila
Nostradamusa tražeći povrat miraza. Na kraju svega godine 1538. optužen
je za herezu, što je u to doba bio veoma ozbiljan prijestup koji ga je
mogao stajati života. Nakon toga otputovao je u Lorraine, a potom u Veneciju i Siciliju.
No, godine 1554. Nostradamus se nastanio u Marseillesu. U studenome
te godine Provance je doživijela jednu od najtežih nesreća u svojoj
povijesti - izbila je epidemija kuge koja se širila nevjerovatnom
brzinom. Nostradamus je tada nesmiljeno pomagao ljudima ne bi li spasio
što više ljudskih života. Kada je epidemija ugušena Nostradamus se
nastanio u mjestu Salon gdje je odlučio živjeti do kraja života. U
studenome oženio se s Anne Ponsart Gemelle, bogatom udovicom (kuća u
kojoj je tada živio još uvijek se može vidjeti). U Saloni stanovnici
baš nisu bili gostoljubivi prema Nostradamusu - pred njegovom kućom
spalili su lutku nalik na Nostradamusa. Godine 1550.
objavio je Almanah, a nakon 1554. Predviđanja - knjigu koja je čini se
bila uspješna i ohrabrila ga da se ozbiljnije pozabavi Prorčanstvima.
Jednu od prostorija u kući pretvorio je u sobu u kojoj je, kako kaže u
Prorčanstvima, radio noću okružen okultnim knjigama. Glavni izvor
njegovih magičnih inspiracija bila je knjiga zvana De Mysteriis
Egyptorum. Do 1555. godine Nostradamus je završio prvi dio svojih
proročanstva koja su sadržavala predviđanja počevši od njegovog vremena
pa do kraja svijeta. Iste godine Macc Bonhomme je u Lyonu objavio prva
Nostradamusova djela. Od tada izdanja Nostradamusovih prorčanstava
uvijek su rasprodana. Malo se autora, osim sastavljača biblijskih
tekstova, može pohvaliti takvom popularnošću u tako dugom vremenskom
razdoblju.
Prorčanstva je pisao u stihovima. Stihovi su pisani zagonetnim,
dvosmislenim stilom upotrebom francuskih, provansalskih, talijanskih,
grčkih i latinskih riječi. To je činio s razlogom jer postojala je
opasnost da ga proglase vještcem, a također je želio da neupućenima
tajne proročanstva ostanu nepoznate. Knjiga, iako još nedovršena,
tiskana je 1555. i sadržavala je prve tri centurije i početak četvrte.
Čuvši za Nostradamusa kraljica Katarina de Medici
pozvala ga je na Dvor. Dana 15. kolovoza Nostradamus je unajmio sobu u
gostionici St. Michel, a već narednog dana kraljica ga je primila u
posjet. Kada su se sreli Nostradamus i kraljica u razgovoru su proveli
dva sata. Kraljica se interesirala za kvartenu u kojoj se opisuje
kraljeva smrt. Dva tjedna kasnije kraljica je ponovo pozvala
Nostradamusa i tada mu je dala u zadatak da napravi horoskope za njenu
djecu čija tragična sudbina je već bila opisana u Proročanstvima.
Nedugo nakon toga Nostradamus je načuo da se pravosudni organi u Parizu
raspituju o njegovim magijskim ritualima te se vratio u Salon. Od tada
patio je od kostobolje i artritisa, te se čini da nije puno radio osim
što je izradio nekoliko horoskopa za svoje ugledne goste i dovršio
pisanje Proročanstava. Godine 1564. kraljica Katarina, sada kraljica
regent, odlučila je proputovati kroz Francusku. Putujući posjetila je i
Nostradamusa. Tada ga je kraljica proglasila dvorskim liječnikom. No,
Nostradamus je osjećao da mu se bliži kraj. Stoga je 17. lipnja 1566.
godine napisao oporuku, a 1. srpnja pozvao je mjesnog svećenika kako bi
mu dao posljednju pomast. Kada ga je sluga napuštao te noći rekao mu je
da ga ujutro neće vidjeti živa. Bilo je kao što je i predvidio.
Nostradamus je sahranjen uspravno u zidove salonske crkve, a njegova
supruga Anne dala je napraviti spomen-ploču. U doba Revolucije
Nostradamusov grob oskrnavili su praznovjerni vojnici. Sačuvani ostaci
sahranjeni su u drugoj salonskoj crkvi, crkvi Saint-Laurenta, gdje se
njegov grob i portret još uvijek mogu vidjeti. Dvije godine nakon
njegove smrti - 1568. u cijelosti su tiskana njegova Proročanstva.
Možda je zanimljivo spomenuti da je još kao mladi student podržao Kopernikovu teoriju da je Zemlja okrugla i da se Zemlja okreće oko sunca - 100 godina prije nego što će Galileo biti suđen za isto uvjerenje. Na Nostradamusovu grobu stoji ovaj epitaf:
Ovdje leže kosti glasovitog Michaela Nostradamusa čije je gotovo
božansko pero jedino bilo, prema sudu svih smrtnika, dostojno zapisati
pod zvjezdanim nadahnućem buduće događaje cijelog svijeta... neka
potomstvo ne dira njegove ostatke.
Izvor: Wikipedia