Europska unija (EU) je jedinstvena nadnacionalna integracija europskih demokratskih zemalja okupljenih s ciljem zajedničkog promicanja mira i prosperiteta. Zemlje članice Europske unije ustanovile su zajedničke institucije kojima su podredile dio svog suvereniteta kako bi se odluke glede specifičnih pitanja od zajedničkog interesa mogle donositi demokratski, na europskoj razini.
Povijesni korijeni Europske unije leže u Drugom svjetskom ratu. Kako bi se zauvijek spriječila ubijanja i razaranja, rođena je ideja o europskom integriranju. Po zamisli Jeana Monneta, francuskog stratega i stručnjaka za razvoj koji je uvidio da s razlozi sukoba između Francuske i Njemačke u oba rata ležali u pokušaju uspostave kontrole nad Ruhrskom oblasti, središtu njemačke teške industrije i vojne industrije, stvoren je prijedlog o udruživanju francuske i njemačke teške industrije pod zajedničkom upravom, tzv. Visokim povjerenstvom. Prijedlog je podržan od vodećih evropskih vođa toga vremena, a po prvi puta izložen javnosti 9. svibnja 1950. u govoru francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana koji je za njega sastavio sam Monnet. Taj je datum odabran kao "rođendan" EU i svake se godine slavi kao Dan Europe. Nedugo potom, osnovana je Europska zajednica za ugljen i čelik, koju su podržale Francuska, Njemačka, italija, Luksemburg, Belgija i Nizozemska, a Monnet je imenovan njenim prvim Visokim Povjerenikom.
Nakon 1. svibnja 2004. kada je Europskoj uniji pristupilo deset novih članica, Unija ima 25 članica sa ukupnom površinom od 3.976.000 km2 i 456.953.258 stanovnika. Pristupanjem Bugarske i Rumunjske, broj stanovnika povećat će se na oko 500 milijuna.
Pojam Europska unija uveden je Ugovorom o Europskoj uniji iz Maastrichta (1993.). Nakon Ugovora o EU, te u nizu znanstvenih djela Unija se prikazuje ujedinjena pod jednim ??krovom? s ??tri stupa?.
Europska zajednica (EZ). Izraz Europska zajednica rabio se za cijelu integraciju do stupanja na snagu Ugovora o Europskoj uniji iz Maastrichta, 1993. Pod tim terminom podrazumjevale su se tri Zajednice utemeljene ugovorima u Parizu i Rimu. Europske zajednice je pravilno ime za Zajednicu, koja je obuhvaćala: Europsku zajednicu za ugljen i čelik, Europsku ekonomsku zajednicu i Europsku zajednicu za atomsku energiju. U službenom govoru Europske unije nakon 1967., spomenute se tri zajednice skraćeno nazivaju Zajednica. Europska zajednica za ugljen i čelik prestala je postojati 23. srpnja 2002. jer je ugovor o njenom osnivanju istekao nakon 50 godina.
Zajednička vanjska i sigurnosna politika (drugi stup EU) ustanovljena je Ugovorom o Europskoj uniji (Maastricht, 1993.), kao nastavak prijašnje Europske političke suradnje. Ona pruža i okvir za zajedničku politiku u području obrane koja bi u budućnosti mogla postati zajedničkom obranom. Odluke u području Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (osim provedbenih), kojima se ciljevi Unije postižu putem specifičnih instrumenata: zajedničkih akcija, zajedničkih stajališta i zajedničkih strategija, donose se jednoglasno, točnije bez glasa protiv, u Vijeću Europske unije odnosno Europskom vijeću. (opširnije)
Suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova čini treći stup EU čije se zajedničko djelovanje još uvijek temelji na međuvladinoj suradnji. Suradnja se ostvaruje u sljedećim područjima: problemi imigracije i azila, trgovina drogom, međunarodne pronevjere, suradnja sudova u građanskim sporovima, carinska suradnja i suradnja između policija zemalja članica, borba protiv ilegalnog useljavanja, kao i odnosi država članica s trećim zemljama. (opširnije)
Ugovor o Europskoj uniji - Ugovorom iz Maastrichta (potpisan 1992. i stupio na snagu 1993.) države članice uspostavile su Europsku uniju i time ujedno označile novu etapu u procesu integriranja uspostavljajući sve čvršću uniju naroda Europe, sa sve izraženijom ulogom i građanina. Ovim Ugovorom su postavljeni ciljevi ekonomske i monetarne unije, jedinstvene valute, zajedničke vanjske i sigurnosne politike, zajedničke obrambene politike, a zatim i obrane, uvođenje državljanstva Unije, uske suradnje u pravosuđu i unutarnjim poslovima.
Ugovor iz Amsterdama rezultat je rada međuvladine konferencije započete u Torinu, 1996. godine, ministri vanjskih poslova zemalja članica potpisali su ga u listopadu 1997, a stupio je na snagu u svibnju 1999. Najvažnije izmjene uvedene Ugovorom iz Amsterdama su: jačanje uloge Europskog parlamenta (veći broj odluka koje se donose postupkom suodlučivanja), uvođenje fleksibilnosti, mogućnost suspenzije države članice iz postupka donošenja odluka, prenošenje dijela odredaba koje se odnose na suradnju u području pravosuđa i unutarnjih poslova (III stup) u I stup EU (vizni režim, azil, sudska suradnja u civilnim pitanjima), uvrštavanje Schengenskog sporazuma u Ugovor, izmjene odredaba o Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, uključivanje socijalnog protokola u tekst Ugovora, te isticanje borbe za većom zaposlenošću kao cilja Unije.
Ugovor iz Nice je usuglašen na sastanku Europskog vijeća u Nici 7. do 11. prosinca 2000, potpisan je 26. veljače 2001, a stupio na snagu 1. veljače 2003., nakon ratifikacije u petnaest nacionalnih parlamenata država članica i u Europskom parlamentu. Sadrži izmjene Ugovora o EU i Ugovora o EZ, uz sedam aneksa koji se odnose na: Protokol o proširenju EU; Deklaraciju o proširenju EU; Deklaracije o kvalificiranoj većini i blokirajućoj manjini u kontekstu proširenja, te Deklaraciju o mjestu održavanja EV; Deklaraciju o budućnosti Unije; Protokol o statutu Europskog suda; izmjene Protokola o privilegijima i imunitetima, te Nacrt Protokola o financijskim posljedicama isteka Ugovora o EZUČ te uspostavi i vođenju istraživačkog fonda za ugljen i čelik. Najvažnije odredbe Ugovora iz Nice odnose se na sastav institucija, način odlučivanja u Vijeću (neka pitanja iz područja za koje je ranije bilo predviđeno jednoglasno odlučivanje sada zahtijevaju donošenje odluke kvalificiranom većinom), uspostavu Eurojusta ?? tijela za borbu protiv kriminala, razvoj pojačane suradnje koja mora uključivati najmanje osam država, te biti otvorena svim državama članicama. Pojačana suradnja ne smije stvarati prepreke ili diskriminaciju u trgovini među članicama ili ugroziti konkurenciju.
sviđa mi se
ne sviđa mi se
