Fraza "o ukusima se ne raspravlja" obično se koristi kada se tokom razgovora susretnu kontradiktorna mišljenja oko neke osjetljive teme, te se tako pokušava izbjeći suglasnost. Alternativa može biti "slažemo se da se ne slažemo". Svodi se na to da svatko ima pravo na svoje mišljenje, a ona se razlikuju.

Mišljenja o TV programu spadaju pod TV kritiku, analitičku formu kojoj je glavna smjernica objektivnost. Prema tome, ako smo objektivni, ne može nam se nešto svidjeti tek tako. Ono može biti dobro, korisno, zanimljivo ili loše, nezanimljivo, nepreofesionalno, i sve napisano mora biti argumentirano (dakle samim time i nesubjektivno). Smatram da je vrlo teško izbjeći objaktivnost kod takve kritike. Sto ljudi - sto ćudi, što će reći kako svi imamo različite želje, prohtjeve i preferencije. Ali držim da je ponekad strašni neukus potrebno osuditi :)

To uvriježeno mišljenje neki dan mi je slučajno promijenio odnosno dao za razmišljenje jedan akademik komentarom na televiziji. Ne sjećam se imena a emisija je bila o književnosti, moguće pola ure kulture. Izrekao je da se o ukusima ne raspravlja u slučaju kada ukus postoji u odnosu na neukus. Oni koji o nečemu imaju isto dobro mišljenje, o ukusima ne raspravljaju u tom slučaju.