ne može

ne može

ne može.

I ne kaže se "Da li je", nego "Je li" ;-)

ne može

ne može

NE MOZE

NE MOŽE

Ne može!!!!!!

Ništa od navedenog nije tačno. Ispravno se kaže:

"NEMERE"  lol ;)

Normaln0 da je isprawno nemože, nemože da nemože

Ispravno je ,,ne moze,,!

ispravno je  "jok ba"  ;)

Ispravno se kaže "NE MOŽE" i molim vas ne pričajte gluposti kao što su ne mere i jok ba .... hvala ....

Sramotno je ''braćo''Hrvati da o tome u opste polemisete.NE MOZE  se sa vama pisati ,tako je to danas nazalost.

moze da nemoze,a mora da ne moze :D

ma mere jarane kako hoš :-)

taman čovjek pomisli da će nešto naučiti, a onda kad pročita ovakve tekstove dođe do zaključka da ljudima nije točliko stalo do obrazovanja.

taman čovjek pomisli da će nešto naučiti, a onda kad pročita ovakve tekstove dođe do zaključka da ljudima nije točliko stalo do obrazovanja.

Pa ja sam u zadaćnici napisala nemože iako sam znala da je netočno pa se sada koljem od užasa ali šta ću ...:)

Pa ja sam u zadaćnici napisala nemože iako sam znala da je netočno pa se sada koljem od užasa ali šta ću ...:)

Može ne, takodje ima praktičnu upotrebu

Ja sam upravo to hteo nekoga da pitam..!

Da li je ispravno ili Dali je ispravno?? lol :D

*Je li ispravno*...

Zaista je tuzno i zalosno, ovo je gradivo iz sestog (VI) razreda osnovne skole. Gramatika maternjeg jezika, pravila su ista u Hrvatskom, Srpskom i Bosanskom pravopisu.

Rjecica “ne” sastavljeno se pise uz imenice i pridjeve s kojima srasta u slozenice, na primjer: - neznanje, necovjek, nezahvalnost, neznalica, nebriga, neprijatelj, nepoznat, neprirodan, nezreo, nepismen, nevelik, nevidljiv

Rastavljeno se pise u odricnim oblicima glagola, na primjer: ne znam, ne vjeruju, ne dolazimo, ne pitaj, ne moze;

izuzetak su odrični glagoli: neću, nemam, nemoj, nisam, nedam;

odrične zamjenice: niko, ništa, nikoji, ničiji, nikakav, kad se upotrebljavaju s prijedlogom, na primjer: ni za koga, ni sa kim, ni u cijem, ni pred kakvim, ni za kojim;

Zaista je tuzno i zalosno, ovo je gradivo iz sestog (VI) razreda osnovne skole. Gramatika maternjeg jezika, pravila su ista u Hrvatskom, Srpskom i Bosanskom pravopisu.

Rjecica “ne” sastavljeno se pise uz imenice i pridjeve s kojima srasta u slozenice, na primjer: - neznanje, necovjek, nezahvalnost, neznalica, nebriga, neprijatelj, nepoznat, neprirodan, nezreo, nepismen, nevelik, nevidljiv

Rastavljeno se pise u odricnim oblicima glagola, na primjer: ne znam, ne vjeruju, ne dolazimo, ne pitaj, ne moze;

izuzetak su odrični glagoli: neću, nemam, nemoj, nisam, nedam;

odrične zamjenice: niko, ništa, nikoji, ničiji, nikakav, kad se upotrebljavaju s prijedlogom, na primjer: ni za koga, ni sa kim, ni u cijem, ni pred kakvim, ni za kojim;

Zaista je tuzno i zalosno, ovo je gradivo iz sestog (VI) razreda osnovne skole. Gramatika maternjeg jezika, pravila su ista u Hrvatskom, Srpskom i Bosanskom pravopisu.

Rjecica “ne” sastavljeno se pise uz imenice i pridjeve s kojima srasta u slozenice, na primjer: - neznanje, necovjek, nezahvalnost, neznalica, nebriga, neprijatelj, nepoznat, neprirodan, nezreo, nepismen, nevelik, nevidljiv

Rastavljeno se pise u odricnim oblicima glagola, na primjer: ne znam, ne vjeruju, ne dolazimo, ne pitaj, ne moze;

izuzetak su odrični glagoli: neću, nemam, nemoj, nisam, nedam;

odrične zamjenice: niko, ništa, nikoji, ničiji, nikakav, kad se upotrebljavaju s prijedlogom, na primjer: ni za koga, ni sa kim, ni u cijem, ni pred kakvim, ni za kojim;

NIJEČNICA NE PIŠE SE UVIJE ODMAKNUTO OD GLAGOLA

NIJEČNICA NE PIŠE SE UVIJE ODMAKNUTO OD GLAGOLA

NIJEČNICA NE PIŠE SE UVIJE ODMAKNUTO OD GLAGOLA

Meni je sve jedno da li je ili dali je, ne može ili nemože,

Mala mi plata pa mi mala plata bez obzira kako se piše,

A onom Vuku počupao bi brkove.

Ne može :) - Logično da je ispravno :)
A ' li ' - ide u upitnom obliku odvojedno , tako da ... DA LI JE ? , JE LI ? tačno kako god okrenše :) Važno je da je odvojeno ono li :P

boli me kurac šta je ispravno a šta nije.toliko od mene

"Da li...?"  je srbizam. Najbolje ga je zamijeniti sa "je li...", ili staviti glagol ispred "li", npr. "možeš li", "spavaš li". I da, što se tiče "ne može" ili "nemože", točno je "ne može".

ne može

Primjer 1: nepravilno:" Da li idem u školu?"

                 pravilno: "Idem li u školu?"

Iako ne volim hrvatski, kao ni samu Hrvatsku, niti mi je hrvatski materinji, smatram da je biti pismen važno. Inače mladima preporučam da "bježe odavde", jer tu kruha nema, žalosno, ali istinito... :(

Inače; piše se: ne može.

Pozdrav :)

Ne moze :)

definitivno ne može :D

balkanijada!!!!!!!!! A sta cemo sa ovog NAZALOST ili NA ZALOST:-)))))

Rečca za negaciju "ne" se piše uvek odvojeno od glagola, osim u 4 izuzetka: NEMOJ, NISAM (pomoćni glagol JESAM), NEĆU (pomoćni glagol HTETI) i NEMAM (glagol IMATI), i važi za sve promene po licima jednine i množine. "Nemoj" je u stvari zapovedni način (imperativ) kojim se od nekog drugog traži da prekine sa određenom radnjom: "Nemoj da psuješ!" (U ovom slučaju postoje samo drugo lice jednine i drugo množine - NEMOJTE). 

Neko je naveo i da se u slučaju glagola DATI negacija piše zajedno: NEDAM, što nije tačno. Najlakše je ova 4 izuzetka naučiti napamet, ili proveravati tako što nasuprot negacije stavite potvrdan oblik, pa ih uporedite: JESAM-NISAM (a ne: JE SAM- NI SAM), HOĆU-NEĆU (a ne: HO ĆU- NE ĆU), IMAM-NEMAM (a ne: I MAM-NE MAM..nekada je negacija glagola IMATI možda bila NE IMAM, ali se takav oblik zasigurno više ne koristi u književnom jeziku). Jasno je da oblici ovih glagola ne mogu stajati odvojeni od negacije, jer gube smisao ili ispravno značenje. Suprotno tome, kod ostalih glagola je jasno da njihovi oblici zadržavaju smisao i značenje kada stoje odvojeno od negacije, pa se uvek tako koriste: PIJEM- NE PIJEM, ČISTIM-NE ČISTIM, PEVAM-NE PEVAM, DAM- NE DAM...i tako dalje.

Moram da se osvrnem i na tvrdnju da je neispravno koristiti formu DA LI u tvorbi upitnog oblika, te da je ispravno jedino JE LI, ili upotreba inverzije (Spavaš li?). Upitni oblik se gradi podjednako pravilno upotrebom oblika DA LI i inverzijom (Da li spavaš? Spavaš li?), i mada je prvi oblik češći u srpskom, a potonji u hrvatskom jeziku, oba su pravilna u oba jezika (osim ako je prvi naknadno, u reformi hrvatskog jezika, zvanično proglašen srbizmom, pa je, kao takav, nepodoban - ali svakako nije gramatički neispravan ;))

DA LI se ne može zameniti sa JE LI, jer je upotreba potonjeg oblika vezana za pomoćni glagol JESAM, i za perfekat koji se tvori pomoću glagola JESAM. Ispravno je reći " Je li Vinko došao?", pošto je prošlo vreme u pitanju,( odgovor bi bio (da) "jeste" (došao)ili (ne)"nije"(došao)), ali nije ispravno " Je li Vinko dolazi?" ( u pitanju je prezent, a odgovor može biti (da)dolazi, ili (ne) ne dolazi). Pošto u svim ostalim vremenima, osim perfekta, nema oblika glagola JESAM, za njih se upitni oblici ne mogu graditi upotrebom upitnih oblika glagola JESAM, već samo upotrebom inverzije ili upitnog oblika DA LI: Dolazi li Vinko? Da li Vinko dolazi?.

I odgovor na nedoumicu oko NA ŽALOST i NAŽALOST. Piše se odvojeno kada je "žalost" u značenju imenice, i ide uz genitiv: " Na moju žalost", " Na žalost svih nas...". Zajedno se piše kada je u pitanju rečca NAŽALOST, sastavljena od predloga i imenice, stoji kao zasebna reč, odvojena zarezom, ili zarezima: "Nažalost, u nesreći nije bilo preživelih", "Knjigu sam, nažalost, izgubio."

ne može